„Mi svi nosimo neke svoje boli i onda ono što ti je najvrijednije zna biti prekriveno s tom boli. I tek kada malo dotakneš tu bol i pristaneš na nju, onda najveća vrijednost može doći više do izražaja.”
Kada je imala 18 godina, Tena je naglo morala odrasti nakon što joj je majka oduzela život. Prošavši kroz šok, povlačenje u sebe i osjećaj da više nikada neće biti sretna, Tena u ovoj priči ne govori o majčinoj bolesti, već o vlastitom putu iscjeljenja.
Kroz prihvaćanje boli bez bijega, odlazak na Šri Lanku i ponovno otvaranje prirodi života, ona otkriva kako zacijeliti narušene obiteljske veze i pronaći mir u sadašnjem trenutku.
